U sklopu školskog projekta Trajni postav – estetsko uređenje škole tradicionalnim likovnim radovima i promoviranjem umjetničkih zanimanja, u knjižnici naše škole organizirali smo susret s Helenom Ugrinom koja je održala stručno predavanje i sudjelovala u intervjuu koji su pripremili učenici šestih, sedmih i osmih razreda. Voditeljice projekta su učiteljice likovne kulture Nataša Bašica i Lina Aljinović te knjižničarka Ana Livajić.
Helena Ugrina (Split, 1989.) je konzervatorica-restauratorica specijalizirana za kamenu plastiku. Od 2017. zaposlena je u Hrvatskom restauratorskom zavodu, na Odsjeku za kamenu plastiku, gdje radi na zaštiti, istraživanju i obnovi nepokretnih i pokretnih kamenih spomenika. Sudjelovala je na brojnim domaćim i međunarodnim projektima, uključujući radove na katedrali sv. Jakova u Šibeniku te na lokalitetima u Njemačkoj (Köln, Neuschwanstein). Vanjska je suradnica Umjetničke akademije u Splitu, na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju, gdje sudjeluje u nastavi i terenskoj edukaciji studenata. Magistrirala je konzervaciju-restauraciju kamena te je aktivna u struci kroz znanstvene i stručne radove, projekte i organizaciju kulturnih programa. Predsjednica je Likovne udruge Trogir, gdje potiče samostalne umjetnike kroz organizaciju izložbi, vodi radionice za djecu usmjerene na upoznavanje kulturne baštine i tradicionalnih zanata kroz suvremene motive te aktivno promiče kulturne razmjene.
Naši učenici su imali priliku iz prve ruke čuti tko su konzervatori–restauratori, što njihov posao uključuje, s kakvom pažnjom rukovode spomenicima, te rukuju muzejskim predmetima i arheološkom baštinom, s kojim materijalima i na kojim sve lokacijama rade ti “čuvari prošlosti” koji pomažu da povijest ostane vidljiva i razumljiva i današnjim generacijama. Naučili smo kako dokumentiraju spomenike, kako rade na zaštiti vrijednih predmeta i objekata „in situ“ i u radionici, s naglaskom na kamenu plastiku. Nismo ostali zakinuti ni za keramiku, freske, mozaike i drvo. Zatim smo naučili nešto i o propadanju kulturne baštine (spomenika, dvoraca, starih gradova, umjetnina) koje je uzrokovano prirodnim procesima i ljudskim djelovanjem. Naučili smo vrijednost poznavanja kemije i fizike u konzervatorskom poslu.
Najviše nas je dojmio projekt konzervacije-restauracije katedrale sv. Jakova u Šibeniku i Peristila Dioklecijanove palače, te činjenica da sanacijski, konzervatorski i restauratorski radovi na Dioklecijanovoj palači u Splitu su kontinuiran proces zaštite najznačajnijeg antičkog spomenika. Oduševljeni smo procesom izrade negativa Sfinge i njenim odljevom, te dopremanjem dizalicom. Pratit ćemo i nadolazeći projekt konzervacije-restauracije podruma Dioklecijanove palače koji započinje 2026. godine.
Saznali smo puno zanimljivih činjenica i primijenjivih tehnika koje možemo primijeniti u radu na likovnoj grupi kao što su: izrada pozlate na drvu, proces izrade zidne slike (murala ili freske), uzimanje otisaka sa reljefa „in situ“ silikonom za izradu kalupa i upotreba zubarskog gipsa za odljeve. Dobili smo vrijedne informacije o izradi mozaika.
Tijekom intervjua učenici su dobili odgovore na mnoga pitanja, a neka od njih ticala su se putovanja, najdražih projekata i umjetničkih stilova, kako je Dioklecijanova palača opstala toliko godina, gdje se sve u Hrvatskoj konzervacija- restauracija može studirati i u kojim smjerovima, te nakon kojih završenih srednjih škola se može upisati.
Veselimo se novoj suradnji sa Helenom te joj se i ovim putem zahvaljujemo!
