U petak, 20.3., naši su učenici, kojima su u pratnji bili Slavica Sumić i Lea Herceg, zamijenili školske klupe povijesnim zidinama. U sklopu projekta STeam sudjelovali su na edukativnoj radionici pod nazivom “Kako se Dioklecijanova palača mijenjala kroz sva minula stoljeća?” koja se održala na autentičnoj lokaciji – u samoj sjeverozapadnoj kuli Palače.
Kroz stručno vodstvo profesorice Snježane Perojević sa Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije – katedra za teoriju i povijest arhitekture i umjetnosti saznali su brojne zanimljivosti koje ne pišu uvijek u udžbenicima.
Otkrili su zašto je moćni Dioklecijan odlučio provesti svoje umirovljeničke dane baš na ovom području i kako je Palača izgledala na samom početku. Naučili su razlikovati zone Palače – od južnog dijela gdje se nalazio carev privatni stan, preko kultne zone s Mauzolejom i hramovima, pa sve do pomoćnih zona namijenjenih posluzi i vojsci. Također, i gdje su točne granice palače i kako se grad s vremenom širio izvan njenih okvira.
Posebno ih se dojmila priča o Dioklecijanovom akvaduktu i načinu na koji je svježa voda s izvora rijeke Jadro dopremana do same Palače.
Vrhunac radionice bila je šetnja sjevernim zidom, samim rubom Palače. S te visine pruža se nevjerojatan pogled na guste krovove starog grada, ponosni zvonik katedrale sv. Duje na jugu, monumentalni kip Grgura Ninskog koji čuva Zlatna vrata na sjeveru te brdo Marjan na zapadu.
Promatrajući kako se izgled Palače mijenjao kroz stoljeća – od privatne „kuće“ do srednjovjekovnog grada – shvatili smo zašto je ovaj spomenik nulte kategorije opstao toliko dugo: on nije samo muzej, on je mjesto u kojem se živi.
